Na današnji dan prije 29 godina, 5. augusta 1995. godine, u svojoj 30. godini poginuo je Izet Nanić, brigadni general Armije Republike Bosne i Hercegovine, bužimski komandant i heroj oslobodilačkog rata.
Ime Izeta Nanića simbolizira hrabrost i vojničku čast i nema bosanskog patriote kojemu je to ime nepoznato, a kada se spomene prsa svakog se ispune ponosom.
Rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu, kao drugo od sedmero djece Rasime i Ibrahima Nanića. Njegovi roditelji su težili da odgoje svoju djecu u uzorne ljude, te su svi završili fakultete. Izet je bio izuzetno inteligentan, odličan učenik i pošten, što su osobine koje su ga pratile kroz cijeli život. Njegova braća Hazret, Nevzet, Osman, Arif, Nijaz i Mujaga često su ga opisivala kao vođu još od djetinjstva. Izet je volio muziku, svirao je gitaru i trenirao tae kwon do.
Izetov život se promijenio 1992. godine kada je odlučio da se aktivno uključi u odbranu Bosne i Hercegovine. Nakon što je njegov brat Nevzet poginuo u junu te godine, Izet je čvrsto odlučio da uzme sudbinu svoje zemlje u svoje ruke, uprkos očevim pokušajima da ga odvrati. Završio je Srednju vojnu školu u Zagrebu 1984. godine i Vojnu akademiju, a karijeru je započeo u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Međutim, početkom 1992. godine odlučuje da napusti JNA i vrati se u Bužim.
Već 1. augusta 1992. godine, Nanić je postao na čelu Štaba teritorijalne odbrane Bužim, a ubrzo je osnovao i 105. Bužimsku udarnu krajišku brigadu, koja je kasnije postala 505. Viteška motorizovana brigada. Njegova vojska nije koristila činove, već su se oslovljavali kao "borci", što je odražavalo njegov demokratski i prijateljski pristup vođenju ljudi.
Njegovi saborci su ga opisivali kao izuzetno skromnog i mudrog vođu. Razgovarao je sa borcima kao s prijateljima i to je jedan od razlog zašto ga je vojska voljela. Poznavao je teren kao svoj dlan, a njegov strateški um je omogućavao da, i kada nije bio fizički prisutan, vodi trupe preko radioveze.
Ostao je upamćen po brojnim vojnim pobjedama, uključujući operaciju "Munja '93", koja je postala simbol manevarskog ratovanja. Njegove trupe su bile poznate po hrabrosti i domišljatosti, često ulazeći neprijatelju s leđa i koristeći faktor iznenađenja.
Nažalost, Nanić nije doživio da vidi kraj rata. U augustu 1995. godine, tokom operacije "Oluja", poginuo je u zasjedi u rejonu Vijenca. Njegova smrt ostavila je dubok trag na njegove saborce i sve koji su ga poznavali. Za ratne zasluge odlikovan je "Zlatnim ljiljanom" 1994. godine, a posthumno 1998. i "Ordenom heroja oslobodilačkog rata".
Njegov život i djelo ostaju inspiracija za mnoge generacije, a njegova vizija i hrabrost su utkani u temelje moderne Bosne i Hercegovine. Neka mu je vječni rahmet.
Comments